... Vozimo slalom i divimo se planinskim pejzažima koji promičuiza nas. Uskoro dolazimo do Blidinja. Zastajemo
uz cestu i pogledom nastojimo obuhvatiti sve: i dolinu, i planinsko jezero
iplaninekoje kao da tu od postanka svijeta mirno
spavaju. Čudan osjećaj obuzima čovjeka na ovom prosturu. Ovdje, kao da si u
doslovnom smislu na nebu. Tek ovdje osjetiš što je mir , što je sloboda, što je
ljepota. Pa kad to usporediš s svimeonim što imamo u velegradu...
... Ljudi se
penju u manjim ili većim grupama, neki i pojedinačno.Čuju se različiti jezici,
ali najčešće talijanski, vide se obojenirazličitih nijansa, crne i žuteboje. Mnogi glasno mole. Neki su bosi. Jednoj mladoj ženi koja s mukom i
bolnim grimasama pravi svaki korak kažem: „Obujte se, Gospa sigurno ne želi da
se ozlijedite“. Ona me samo pogleda prijekorno i nastavi dalje. I došla je tako
do kraja , i vratila se, vjerojatno....
...Došla raskošna jelka sa svim
mogućim ukrasima, došle jaslice, obilje kolača i hrane, i darova za sve.
Ali, nikad više one čarolije, onog ushita, onog nečeg neponovljivog što
je vidio mali dječak u svojoj prvoj Božićnoj noći. Ona mu osta
utisnuta u svijest, kao mjerilo za sve ostalo u životu. Kao nešto
neponovljivo i neizrecivo...
..Vratiti se izvornimidealima i napuštenimprovjerenimvrijednostima; višebrige o općim nacionalnim i državniminteresima, više brige o malom čovjeku,više socijalne osjetljivosti, vladavina prava, višeistinskeslobode idemokracije, osigurati principbiranja najboljihusvim
situacijama i usvim segmentima društva, popraviti izborni
sustav (glasovati za pojedince na listi, ne za cijelu listu), isključiti
nepotizam i političku podobnost; više
brige o kulturi, o odgoju i obrazovanju,
reafirmirati obitelj koja je sada
ugrožena i vratiti joj ono mjesto u društvu koje joj pripada.... Pa će se ubrzo
stanje početi pomalopopravljati, a naši građani, posebno mladež početi vjerovatida život u Hrvatskoj ima perspektivu.
Prema gore visokavertikalna, zastrašujuća litica, oko petsto , možda i više metara, a negdjepri gornjem dijelu, za kojega bih rekao damože biti mjestosamo za ptice -divokozai njeno mlado: mirno se kreću liticompasući
travu koja je ovdje vrlo rijetka, ali očito i vrlo slatka. Bože dragi,
kakva sigurnost, kakva ravnoteža, kakva koordinacija. Bez zaštitnih
konopaca, bez mreža, bez klinova. Anama se često zavrti pred očima i u vlastitij sobi. Što bi bilo na ovoj litici?